Srpske Pravoslavne Crkve 25. januar 2002. godine PATRIJARH
PAVLE NA PRAZNIK SVETOG SAVE SLUZI LITURGIJU Njegova Svetost Patrijarh srpski gospodin Pavle sluzice u nedelju, na praznik Svetog Save, svetu arhijerejsku Liturgiju u Kapeli Svetog Jovana Bogoslova na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. Sluzbi ce prisustvovati i Njegovo Kraljevsko Visocanstvo prestolonaslednik Aleksandar Karadjordjevic. Posle bogosluzenja u Amfiteatru Bogoslovskog fakulteta odrzace se Svetosavska akademija. Patrijarh Pavle ce u nedelju posle Liturgije obici veci broj javnih ustanova i skola koje slave Svetog Savu. Praznik Svetog Save bice u nedelju 27. januara obelezen svetom Liturgijom i svetosavskim priredbama u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve. U Spomen hramu na Vracaru posvecenom prvom srpskom arhiepiskopu i prosvetitelju svetu arhijerejsku Liturgiju sluzice Njegovo Preosvestenstvo Episkop hvostanski, vikar patrijarhov Atanasije (Rakita), a nakon sluzbe bice odrzana Svetosavska akademija. Prvi srpski prosvetitelj slavi se i kao skolska slava, a sudeci po mnogobrojnim predanjima koja su vezane za njegovo ime, Sveti Sava je jedna od najomiljenijih licnosti medju Srbima. Rodjen oko 1175. godine kao Rastko Nemanjic, treci i najmladji sin velikog zupana Stefana Nemanje i Ane. Stekao je siroko obrazovanje "zasnovano na staroslovenskoj i vizantijskoj lektiri". Okrenutost ka duhovnom zivotu odvela ga je na Svetu Goru. Najpre u ruski manastir Pantelejmon, a potom u grcki Vatoped, gde se zamonasio, uzevsi ime Sava, prema Savi Jerusalimskom Osvecenom. Zajedno sa ocem koji mu se pridruzio na Svetoj Gori, kao monah Simeon, osnovao je manastir Hilandar, cetvrti u hijerarhiji svetogorskih manastira i jedan od najznacajnijih duhovnih i kulturnih sredista srpskog naroda. Osim sto je podizao manastire i crkve, smatra se i prvim srpskim srednjevekovnim piscem, "sa kojim srspka knjizevnost uistinu pocinje", a gotovo 30 godina ucestvovao je u vodjenju srpske unutrasnje i spoljne politike. Izmirio je stariju bracu Vukana i Stefana sukobljene oko nasledstva vlasti, u Nikeji uspesno okoncao pregovore sa vizantijskim carem i vaseljenskim patrijarhom o autokefalnosti Srpske crkve. Krunisao je i savetovao tri kralja, Stefana Prvovencanog, Radoslava i Vladislava, i u njihovo ime pregovarao sa inostranim vladarima i crkvenim poglavarima. Istorija ga ocenjuje kao velikog prelata Crkve i drzavnika. Umro je 13. januara (po Julijanskom kalendaru) 1236. godine u Trnovu, gde je sahranjen u crkvi Cetrdeset mucenika, odakle je njegove mosti kralj Vladislav preneo u manastir Milesevu. Po naredjenju Sinan-pase mosti Svetog Save su prenete u Beograd i spaljene na Vracaru 27. aprila (po starom kalendaru) 1595. godine. Prema oceni Crkve, Sveti Sava je ispunjavao sve uslove da bude postovan kao svetitelj: ziveo je svetim zivotom, cinio cuda kako za zivota, tako i posle smrti, a telo mu je nakon smrti ostalo netaknuto. Zitije su mu napisane odmah nakon smrti (Domentijan i Teodosije) kao crkvene sluzba kada je poceo da se slavi kao svetitelj. Kao datum njegove smrti utvrdjen je 13. januar, ali ga je SPC iz kanonskih i liturgijskih razloga, zeleci da Sveti Sava ima samostalnu sluzbu, pomerila i usvojila 14/27. januar kao praznik ovog svetitelja. Ostale pravoslavne crkve Svetog Savu slave dva dana ranije, 12/25. janaura. |