Informativna sluzba
Srpske Pravoslavne Crkve
7. februar 2002. godine

INTERVJU SA VISOKOPREOSVECENIM MITROPOLITOM VOLOKOLAMSKIM I JURJEVSKIM PITIRIMOM

CELOKUPNI PRAVOSLAVNI SVET OSECA NESAGLASJE

Njegovo Visokopreosvestenstvo Mitropolit volokolamski i jurjevski Pitirim (Necajev) kao izaslanik Patrijarha moskovskog i sve Rusije Aleksija II nedavno je boravio u poseti Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Tokom visednevnog boravka u nasoj zemlji Mitropolit Pitirim je posetio Eparhiju crnogorsko-primorsku, a u Beogradu se sreo sa Njegovom Svetoscu Patrijarhom srpskim G. Pavlom i arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve, kao i sa predstavnicima savezne drzave, premijerom Dragisom Pesicem i saveznim sekretarom za vere Bogoljubom Sijakovicem. U intervjuu za Informativnu sluzbu Srpske Pravoslavne Crkve Mitropolit Pitirim istice da za njega posete Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, iako nisu tako ceste predstavljaju veliku duhovnu radost.

*Vase Visokopreostvestenstvo, kakvi su Vam utisci iz Crne Gore?

- Izuzetno duboki. Sa jedne strane, video sam da sve negativno sto prezivljava Ruska Pravoslavna Crkva prezivljavaju i pravoslavni vernici u Crnoj Gori. Sa druge strane, u Crnoj Gori, kao i u Rusiji u sadasnje vreme, hvala Bogu, mozemo videti i decu u crkvama, mlade kako dolaze i zive duhovno punim plucima.

*Vasa poseta je najavljena kao podrska Ruske Pravoslavne Crkve jedinstvu Srpske Patrijarsije zbog situacije u Eparhiji crnogorsko-primorskoj. Kako se u Ruskoj crkvi gleda na probleme Crkve u ovom delu nase zemlje?

-Ruska Pravoslavna Crkva apsolutno podrzava Srpsku Patrijarsiju i jerarhe Srpske Pravoslavne Crkve. Sve ovo sto se dogadja u Crnoj Gori predstavlja greh protiv jedinstva Crkve, protiv Boga, protiv morala, protiv savesti i protiv gradjanskog drustva. Gradjansko drustvo treba da se zasniva na nekim nacelima i temeljima. Rusenje morala u gradjanskom drustvu takodje predstavlja jedan od najtezih prestupa.

*Pomenuli ste da Ruska Pravoslavna Crkva ima slicne probleme kao Srpska Pravoslavna Crkva. Moze li se reci da su oni zajednicki svim pravoslavnim zemljama nekadasnjeg socijalistickog bloka, imajuci u vidu da je tokom nedavnog susreta ruskog i srpskog patrijarha u Moskvi velika paznja posvecena raskolima?

-Rekao bih da celokupni pravoslavni svet sada oseca nesaglasje. Proces raskola nije pojava koja se vezuje iskljucivo za postsovjetsko doba i ne odnosi se samo na teritorije drzava bivseg istocnog bloka. To se desava i u drzavama zapadnog sveta gde nije dolazilo do ovakvih politickih promena i odrazava posledicu opste politicke nestabilnosti i pokusaja politickih struktura da se ubace na crkveni teren. Radi se o tome da se gradjanskom drustvu desavaju neke stvari koje prakticno predstavljaju politicku borbu izmedju raznih partija i struja. Crkva nije izvor tih dogadjaja vec je to upad politickih struktura i nekih politickih stremljenja na crkvenu teritoriju. Crkva kao jedino sredstvo za borbu protiv takvih pojava ima unutrasnje dostojanstvo, unutrasnji moral u nasem realnom zivotu i samim tim jedinstvo vere.

*Prilikom boravka Patrijarha Pavla u Moskvi agencije su prenele izjavu Patrijarha moskovskog Aleksija II da je Crkva u BJR Makedoniji deo Srpske Pravoslavne Crkve. Da li je to pokusaj da se i Ruska Pravoslavna Crkva ukljuci u resavanje ovog problema, imajuci u vidu da se jerarhija iz Makedonije obratila Vaseljenskoj patrijarsiji za pomoc oko resavanja statusa?

- To je veoma staro pitanje koje se prilicno ostro postavljalo jos kada sam dolazio u Jugoslaviju za vreme blazenopocivseg patrijarha Germana. Kao sto smo malopre rekli i u tom pitanju su sadrzani neki necrkveni faktori. Sa obzirom da se radi o unutrasnjem problemu, smatram da bi ga trebalo resavati iskljucivo u okvirima samostalne autokefalne Crkve. Okruzenje, sestrinske Crkve ne bi trebalo da sebe stavljaju u poziciju vaseljenskog sudije bez obzira na koji nacin vrednuju svoju Pravoslavnu Crkvu. Tako je to uvek bilo za 2000 godina postojanja Crkve Hristove.

*Kako Ruska Pravoslavna Crkva gleda na ono sto se desava na Kosovu i Metohiji i da li postoji li neka vrsta medjucrkvene saradnje na resavanju kosovskog problema?

-Delimo i saucestvujemo u bolu koji trpe Srpska Pravoslavna Crkva i stanovnici na Kosovu i Metohiji. Kao podrsku Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi mi realizujemo pomoc koliko je u nasoj moci.

*Pravoslavni svet je ocigledno suocen sa velikim izazovima, sto zbog globalnih politickih promena, sto zbog savremenog nacina zivota. Da li je vreme za odrzavanje svepravoslavnog ili vaseljenskog sabora?

- Sto se tice vaseljenskog ili bilo kog drugog saborovanja, treba trezveno razmisljati. I na sabor mogu biti unete protivrecne tendencije. Sa druge strane, Crkva je po svojoj prirodi neprestano aktivan sabor. Sabori mogu imati razlicite oblike, pocev od pomesnih sabora koji su, u vidu Svetih Sinoda u stalnom zasedanju, do sabora crkvenih opstina i sve do konkretne jedinke, covekove licnosti. To je neka vrsta sabora u kojoj se desava proces borbe izmedju dobra i zla. Smatram da se glavni crkveni zadatak sastoji u tome da formiramo jedinstvenu ljudsku licnost. Vise takvih licnosti cine grupu koja moze da predstavlja odredjeni model u odnosu na drustvo i globalna dogadjanja.

*Nedavno je u Asiziju odrzana velika molitva za mir koju je sazvao papa Jovan Pavle Drugi. Kako Ruska Pravoslavna Crkva gleda na takvu vrstu okupljanja predstavnika svih konfesija, kao i nastojanja Katolicke Crkve da dodje do medjusobnog priblizavanja hriscanskih Crkava?

- Smatram da ovo sto je bilo organizovano u Asiziju nije molitva za mir, vec skup podrske inicijativama za mir. Svaka religija se moli samostalno. Jasno je da ne moze biti zajednicke molitve nas pravoslavnih hriscana i nekih novoformiranih sekti. Zato bih ja to nazvao mirotvornim skupom religiozne javnosti. Sama ideja nije nova. Imamo strasno kratko istorijsko pamcenje. Proslo je svega pedeset godina od vremena kada je Blazenopocivsi patrijarh moskovski Aleksije I u Moskvi okupio predstavnike svih religijskih organizacija i Crkava kako bi se iznaslo resenje na koji nacin sacuvati mir u posleratno doba. To je bilo u maju 1952. godine i takvih skupova je bilo mnogo. Sarolikost ucesnika na takvim skupovima se svaki put povecava. Mihail Gorbacov je 1987. godine sazvao veliki forum, a Ujedinjene nacije su jesen 2000. takodje organizovale skup iskljucivo religijskih organizacija u Velikoj dvorani gde se odrzavaju generalne skupstine Ujedinjenih nacija.

Mitropolit volokolamski i jurjevski G. Pitirima (1926), vikar Moskovski, rodom je iz Kozlova. Zavrsio je Tehnicki institut i Pravoslavni teoloski institut u Moskvi. Zamonasio se 1959. godine. Neko vreme bio je inspektor Teoloske akademije u Moskvi, a potom, od 1961. do 1994. godine, glavni urednik Novina Moskovske patrijarsije. U periodu od 1962. do 1994. mitropolit Pitirim bio je profesor na Moskovskoj duhovnoj akademiji. Doktorirao je 1982. u Moskvi. Za episkopa je izabran 1963. godine, potom u cin arhiepiskopa 1971, a od 1986. godine je mitropolit volokolamski i jurjevski. Vise od tri decenije, od 1963. do 1995. godine, vodio je Ministarstvo za izdavastvo Ruske pravoslavne crkve.