Informativna sluzba
Srpske Pravoslavne Crkve
16. jul 2003. godine

POCETAK OBNOVE MANASTIRA BANJSKA

Polaganjem kamena temeljca za novi konak manastira Banjska (14. vek) juce je zvanicno pocela obnova ove zaduzbine kralja Milutina koja se nalazi nedaleko od Zvecana. Temelje novog manastirskog konaka, u koje bi monasko bratstvo trebalo da se useli do kraja godine, osvestao je episkop rasko-prizrenski Artemije sa svestenstvom i monastvom Eparhije rasko-prizrenske.

U vreme kad nas narod prezivljava teske trenutke svoje istorije, kad nam na Kosovu i Metohiji guse svetinje, u poslednje cetiri godine poruseno je 120 crkava i manastira, Bog je hteo da istovremeno vaskrsavaju one nase svetinje koje su zamrle pre vise stotina godina. Ovo je znak, dokaz i ohrabrenje da ce i ove svetinje koje se danas unistavaju docekati dan svoje obnove - rekao je vladika Artemije posle osvecenja temelja u Banjskoj.

Vladika Artemije je naglasio je da za ozivljavanje Banjske, ali i svih drugih manastira potrebno da "srpski narod ostane istrajan na svetim kosovsko-metohijskim prostorima".

"Dok nas ima na Kosovu ono ce biti nase. Ako bi, ne daj Boze, nestalo Srba sa ovih prostora, Kosovo ne bi bilo srpsko, makar bilo u granicama neke velike Srbije. Ne treba nam Kosovo bez Srba na njemu. Zato moramo izdrzati, istrajati u nadi i spasenju i ostati na ovim nasim prostorima na koje sto pre treba da se vrate oni koji su bili prinudjeni da odu sa Kosova i Metohije, da bi Bog blagoslovio ceo nas narod" - naglasio je vladika Artemije.

Osvecenju temelja novog manastirskog konaka u Banjskoj prisustvovali su episkop timocki Justin (Stefanovic), predstavnici Koordinacionog centra Srbije i Crne Gore i Srbije za Kosovo i Metohiju, koji finansira obnovu ovog srednjovekovnog manastira, Republickog zavoda za zastitu spomenika kulture, ciji su strucnjaci izradili projekat novog konaka, kao i mestani sela Banjska.

MANASTIR BANJSKA - ZADUZBINA KRALJA MILUTINA

Manastir Banjska se nalazi pored danasnjeg sela Banjska, u opstini Zvecan, severno od Kosovske Mitrovice. Banjska je zaduzbina Svetog Kralja Milutina koji je ovaj hram podigao izmedju 1312 i 1316. godine. Nakon kraljeve smrti, njegove svete mosti su polozene u crkvi manastira Banjske, koja je kao kraljevska grobna crkva, bila mnogo bogatije ukrasena od ostalih cetrdesetak Milutinovih zaduzbina. Manastir je sazidan na mestu mnogo starije crkve, a u Banjskoj je u 13. veku za vreme vladavine Milutinovog oca, kralja Urosa I, postojala banjska episkopija. Za vreme Milutinove vladavine manastir je obnovljen i postao je cetvrti po ugledu manastir Srpske Arhiepiskopije. Dobivsi blagoslov Arhiepiskopa SaveTreceg (1309-1316) i njegove majke kraljice Jelene, Milutin je poverio izgradnju ove svetinje svom duhovnom ocu igumanu Danilu (buducem arhiepiskopu), koji je u to vreme dosao iz Hilandara. Kada se sveti kralj Milutin 1321.godine upokojio u svom letnjikovcu u Nerodimlju (kod Urosevca), Arhiepiskop Danilo Drugi (1324-1337) preneo je njegovo telo u Banjsku gde je sahranjeno uz kraljevske pocasti. Kraljica Teodora, majka Cara Dusana, kasnije je sahranjena u severnoj kapeli crkve. Nakon Kosovske bitke 1389. godine, monasi su preneli mosti kralja Milutina u Trepcu, da bi kasnije 1445. godine one bile prenesene u Sofiju, u Bugarsku, gde i danas pocivaju u hramu Sv. Aleksandra Nevskog.

 

U toku 17. veka Turci su crkvu vec oronulog manastira Banjske pretvorili u dzamiju. Manastir je posebno pretrpeo razaranja 1689. godine kada su turska i austrijska vojska naizmenicno koristile manastir kao tvrdjavu u toku austrijsko-turskog rata. Krajem 17. veka Turci su raskopali mermerni pod crkve u potrazi za zlatom Arhiepiskopa Danila. Prva ozbiljnija istrazivanja zapocela su odmah nakon oslobodjenja Kosova i Metohije 1912. godine. Vec 1915. godine pronadjena su dva prstena, jedan srebrni i jedna zlatni u grobu kraljice Teodore. Ova dva prstena se smatraju najlepsim primercima srpskog srednjevekovnog zlatarstva. Godine 1938. po zavrsenim istrazivanjima i iskopavanju temelja okolnih konaka, crkva je delimicno obnovljena i stavljena pod privremeni krov.

Crkva manastira Banjske pripada Raskoj crkvenoj skoli. Sagradjena je po ugledu na Bogorodicnu crkvu u Studenici. Osnovu crkve cini jednobrodna gradjevina sa apsidom. Sa leve i desne strane glavnog broda nalaze se kapele. Sa zapadne strane se nalazi priprata. Fasada je uradjena u kombinaciji trobojnog mermera. Crkva je takodje bila bogato ukrasena kamenom plastikom. Najznacajnija sacuvana skulptura-reljef Bogorodice sa Hristom koja je ukrasavala glavni portal, nalazi se danas u obliznjem manastiru Sokolica. Od bogatog freskopisa koji je radjen u periodu izmedju 1317. i 1321. godine sacuvani su samo fragmenti likova svetitelja u lucnim medaljonima ispod glavne kupole.
Prema idejnom planu za rekonstrukciju manastira Banjske u prvoj fazi je predvidjena izgradnja monaskog konaka za smestaj bratstva da bi se u narednim fazama krenulo sa obnovom ostalih manastirskih zgrada i same crkve Sv. Arhidjakona Stefana.

Pocetak duhovne i materijalne obnove manastira Banjske je od velikog znacaja za celo severno Kosovo, jer ce ovaj kraj u kome trenutno zivi skoro polovina preostalih kosovo-metohijskih Srba, dobiti jos jedan jak duhovni i monaski centar.